Posljednjih nekoliko dana činilo se kao da kiša neće prestati. Padala je i padala, a Zagrepčani su se polako počeli brinuti nakon što je neke ulice počela prekrivati voda.
Na svu sreću kiša je, nakon što je tri dana neumoljivo padala, ipak prestala u ponedjeljak, no potaknula nas je da se prisjetimo najgore poplave ikad koja je zadesila Zagreb.
Bilo je to 1964. godine….
Ne baš tako davne 1964. godine Zagreb je pogodila najveća prirodna nepogoda do sada. Došlo je do pucanja nasipa, Sava se izlila i potopila trećinu grada.
Noć s 25. na 26. listopada bila je noć borbe za ljudske živote. Iako su se ljudi borili svim snagama, voda je ipak odnijela 17 života. Vodostaj Save počeo je brzo rasti, no uzbuna nije bila oglašena i građani nisu bili obavješteni na vrijeme o nepogodi koja je uslijedila. Kako bi spasili živu glavu, Zagrepčani su se penjali na krovove kuća jer se razina vode u kratkom roku podigla čak na 1,20 metara.
Posljedice poplave bile su katastrofalne. Voda je prekrila 6000 hektara užeg gradskog područja na kojem je živjelo 180.000 ljudi.
Voda se prelila preko nasipa na područje tadašnjih općina Susedgrad, Trešnjevka, Trnje, Peščenica i Remetinec u Novom Zagrebu, a velik dio tih naselja potpuno je završio pod vodom. Najviše je stradao kvart Vrbik (tada je bio naselje prizemnica), koji je u tim trenucima gotovo nestao. Voda je dopirala čak do dimnjaka i televizijskih antena.
Poplava je odnijela 17 ljudskih života, 40 000 ljudi ostalo je bez krova nad glavom, potpuno je uništeno 10 000 stanova, 3297 gospodarskih zgrada, 61 trafo-stanica, oštećeno je 120 poduzeća, 2 kilometra autoceste, izgubljeno je 65 posto građevinskoga materijala iz skladišta, a štete su nanijete i na niz drugih materijalnih i kulturnih dobara.
Izvor: Večernji list
Opis poplave iz Vjesnikovog teksta iz 1964.
“U nedjelju, 25. listopada 1964., Sava je u toku dana naglo narasla. Gradski štab za obranu od elementarnih nepogoda davao je obavijesti o sve većoj opasnosti. I u Vjesniku je bila uzbuna, jer se poduzeće nalazilo na glavnim pravcima prodora vode.
Počelo je navečer. Sava se izlijevala. Pokušalo se obraniti barijerama napravljenim na brzinu. Izvlačile su se role papira iz podruma i spašavalo se ono što se moglo. Ali sve je bilo uzalud. Voda je strahovitom silinom nadirala iz Odranske i od autoputa.
Počela je nadirati i iz podzemlja. Prodirala je u rotaciju iz odvodnih kanala. Dizala se naglo i vrlo brzo je poplavila sva skladišta i donji dio postrojenja. Istodobno je kovitlac obuhvatio čitavu zgradu. Razina vode podigla se na 1,20 metara.
Objekti su bili opkoljeni vodom, podrumi i prizemlje potopljeni. Bujica je sve odnosila.
Pola sata prije nego što se voda pojavila, isključena je električna struja na cijelom području.“
Šteta se brojila u milijardama
Ukupna šteta procijenjena je na preko 100 milijardi tadašnjih dinara ili 8,19 % nacionalnog dohotka u SR Hrvatskoj.
Nakon ove prirodne katastrofe, krenulo se u izgradnju nasipa i drugih sustava obrane protiv poplava, ali i domova za stradale obitelji.
Iako je poplava zahvatila vrlo napučena područja glavnoga grada, Zagrepčani su uspjeli ostati koliko-toliko pribrani zbog čega vodena stihija nije odnijela mnogo ljudskih života.
Zbog ogromne količine kiše koja je pala posljednjih dana, stanje je postalo zabrinjavajuće jer vodostaji rijeka nisu bili toliki od te kobne 1964. Na svu sreću, kiša je prestala na vrijeme, te se katastrofa iz 1964. nije ponovila, a nadamo se da će tako i ostati.