Ni ove godine za Praznik rada neće biti velikih okupljanja i tradicionalnog graha u Maksimiru zbog situacije s koronavirusom.
Već drugu godinu zaredom borimo se s ovom pandemijom što je samo razlog više da za 1. maj posebnu zahvalnost iskažemo zdravstvenim radnicima i ostalim „šljakerima“ koji su se našli na prvoj crti obrane u borbi s koronom.
Zašto slavimo Praznik rada?
Praznik rada, odnosno počeci borbe za prava radnika korijene vuku iz nehumanih uvjeta u kojima su radnici bili prisiljeni „crnčiti“ od kraja 18. i tijekom 19. stoljeća.
Izravni povod za obilježavanje praznika rada bili su radnički nemiri u Chicagu 1886. kojima su prethodila desetljeća borbe za bolje radne uvjete.
U to doba šestodnevni radni tjedni s radnim danima od 10 do 16 sati dnevno bili su norma, a dječji rad bio je uobičajen. Središnja ideja o boljim uvjetima za radnike bila je iskazana u poruci kojom se pozivalo na „osam sati rada, osam sati rekreacije, osam sati odmora“.
Tijekom godina, 1. svibnja je polako prerastao u Praznik rada i sve više država ga je počelo obilježavati, no neke značajnije promjene u borbi za radnička prava dogodile su se tek nakon Prvog svjetskog rata.
Španjolska je postala prva država koja je 1919. uvela osmosatni radni dan za sve vrste poslova na teritoriju cijele države, a borba za osmosatni radni dan našla se među osnovama programa Međunarodne organizacije rada.
Praznik rada u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se Praznik rada počeo slaviti 1890. godine, a hrvatski radnici su, također, istaknuli zahtjeve u znaku tri osmice.
Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: „Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
U slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj izglasanom u Saboru u travnju 1996. godine, službeni naziv ovoga praznika bio je Blagdan rada. Tako je ostalo do 2. studenoga 2001. godine, kada je izmjenama i dopunama spomenutoga Zakona službeni naziv postao Praznik rada.
Praznik rada danas
Tradicionalna obilježavanja Praznika rada na koja smo navikli, dovela su do toga da smo zaboravili što zapravo obilježavamo taj dan. Dugogodišnja borba za prava radnika pala je u drugi plan pored besplatnih porcija graha koje su se dijelile taj dan.
Ova pandemija nas je možda uspjela natjerati da shvatimo važnost uloge koju u društvu imaju dostavljači, vozači, trgovci, medicinske sestre i ostali često zaboravljeni „šljakeri“, te da im je potrebno iskazati zahvalnost i priznanje za njihov trud i rad.
Sretan Praznik rada želi vam TAXI 1717!