Budim se jutros prije alarma i osjećam se čak naspavano, ali čini mi se premračno, pa bacam pogled na budilicu. 6:50h je, 10 minuta do alarma. Obično u to doba više svjetlosti ulazi u sobu, pa odlazim do prozora pogledati situaciju vani i ostajem potpuno zbunjena. Sad se pitam koliko sam ustvari spavala kad sam se probudila odmorna – da nisam slučajno prespavala proljeće i ljeto i probudila se pred kraj jeseni?! Vani neki polumrak, temperatura 5 stupnjeva, kiša lijeva, a vjetar puše kao da je odlučio skinuti krovove sa svih kuća u kvartu.
Palim društvene mreže i vidim da nisam jedina koja se čudi vremenu. Na Instagramu sve puno šala tipa: “Ne morate u teretanu, ljeto se odgađa do daljnjeg.” ili “Ljeto kasni jer niste svi smršavili.”
Na Sljemenu je palo čak i 20 cm snijega. Odmah se sjetim Severininog hita iz 2011. i kako smo se svi smijali stihovima: “Vidjela sam snijeg u maju..” jer su potpuno nerealni, a na kraju ispada da je Sevka bila godinama ispred nas.
Dok sjedim za stolom i doručkujem, sjetim se da moram iz ormara iskopati zimsku jaknu, a taman sam ju prošli tjedan pospremila u nadi da se nećemo tako skoro družiti.
Uz doručak mi je ritual pročitati vijesti, pa tako otvaram jedan od portala i prva vijest je kako su cijene taksija vrtoglavo porasle. Sada sam ponovno zbunjena jer još jučer sam se vozila sa Radio taksii Zagrebom i cijene su bile normalne.
Svaki dan se na posao vozim taksijem i znam koliko košta moja vožnja, ali jutros sam odlučila taksi naručiti preko TAXI 1717 aplikacije jer tamo okvirno mogu vidjeti cijenu vožnje da ne bi bilo iznenađenja na odredištu, a i piše za koliko točno stiže moj taksi tako da se ne moram smrzavati vani na ovom proljetnom vremenu.
Ulazim u taksi i taman me zove kolegica da mi kaže da će kasniti jer prvo joj bus nije vozio, a sada je stao i tramvajski promet. Ne čudim se tome jer se ista priča ponavlja svaki puta čim dođe malo lošije vrijeme. Stane sve, osim taksi prijevoza.
Vožnja do posla brzo je prošla, a vozač je bio jako ljubazan i ugodan, bez da me udavio s pričama o svojim problemima jer, iskreno, ujutro se ne mogu nositi ni sa svojima, a kamo li tuđim. Odlučim platiti preko nove QRPay aplikacije jer je jednostavna za korištenje i brza. Ne moram čekati da mi taksist vrati “kusur” koji će mi zveckati u džepu ostatak dana.
I da, znate li koliko sam platila vožnju? 36 kuna. Isto onoliko koliko plaćam svaki dan iako je danas, umjesto proljeća, stigla kasna jesen.
