Vozači taksija svjedoci su priča iz života mnogih ljudi jer su po cijele dane u kontaktu s različitim osobama, te dožive različite situacije i čuju svakojake priče.
Bilo da ste vozač taksija ili onaj koji se vozi u taksiju, vrlo često ćete čuti neke detalje iz života osobe koja se našla s vama u vozilu jer taksi je često kao ispovjedaonica. Iako ne poznaju vozača, ljudi s njim nerijetko podijele svoje životne priče koje zna možda još samo njihova najuža obitelj. Upravo je to šarm vožnje u taksiju.
Priča iz taksija
Priča koju vam danas donosimo nije se dogodila u Zagrebu, no vrlo je poučna te ju vrijedi pročitati.
Život u velikom i naseljenom gradu često zna biti vrlo stresan. Većinu vremena provedemo gledajući na vrijeme, hoćemo li sve stići i brinemo se oko sljedećeg velikog koraka u životu i prije nego ga napravimo. Usredotočeni smo samo na sebe i vlastite probleme tako da često ni ne primijetimo i ne razmišljamo o ljudima oko nas i problemima s kojima se možda suočavaju.
No baš onda kada najmanje očekujemo, dogodi se nešto što nam otvori oči. Isto se desilo taksisti iz naše priče.
Ljutiti taksista i starica
Taksista je bio taman pred kraj radnog vremena, imao je još samo jednu vožnju, i bio je vrlo ljut nakon napornog radnog dana, te je želio što prije stići kući.
Kada je stigao na adresu stranke, potrubio je, no nitko nije izašao iz kuće. Nakon nekoliko minuta ponovo je potrubio, no ni sada nije bilo odgovora.
Odlučio je izaći iz taksija i pokucati na vrata da vidi što se događa, a glas iza vrata zvučao kao glas neke starice koja je odgovorila da izlazi za minutu.
Kada su se vrata napokon otvorila, taksista je vidio staricu u 90-ima s malim koferom, a iza njenih leđa je vidio da je sve pokućstvo u kući prekriveno bijelim plahtama, te nekoliko kutija na podu u kojima su se nalazile čaše i tanjuri.
Starica je zamolila taksistu da joj ponese kofer, a kada su sjeli u auto dala je adresu i rekla da želi da idu kroz grad iako je bila gužva.
Taksista, kojem se žurilo, joj je rekao da to nije najbrži put na što mu je ona sa suzama u očima odgovorila: „Idem u starački dom. Ostala sam sama, nemam obitelji, a i doktor mi je rekao da mi nije ostalo još puno vremena.“
Pogođen staričinim riječima, taksista je odmah ugasio taksimetar i upitao ju kojom točno rutom želi da ju vozi. Vozili su se tako skoro 2 sata kroz grad obilazeći sva bitna mjesta u staričinom životu uz koja ju vežu lijepe uspomene i priče koje je podijelila s taksistom.
Kada je sunce počelo zalaziti, starica je rekla da je umorna i da sada želi ići u dom. Kada su stigli na odredište, starica je upitala koliko treba platiti, no vozač je rekao ništa i samo ju zagrlio. Prije nego je otišao, zahvalila mu se jer joj je priuštio trenutak užitka pod stare dane.
Nakon što je taksista otišao, još se satima vozio po gradu razmišljajući o cijelom događaju sa staricom.
Pouka priče
Biti vozač taksija zvuči kao zabavan i dinamičan posao jer si stalno u kontaktu s ljudima i dijeliš s njima svakojake zabavne i smiješne trenutke i priče, no postoji i druga strana. Taksisti ne voze uvijek mlade u izlazak, na veselice, koncerte, svadbe… Jednako često voze ljude i u bolnice, staračke domove i druga ne baš divna mjesta i dijele s njima i teške trenutke. No upravo je to ono što posao taksiste čini posebnim.
Kada vidiš kroz što sve ljudi prolaze i s kakvim problemima su suočeni, to te natjera da malo zastaneš i razmisliš o životu i budeš zahvalan i naučiš cijeniti ono što imaš.
