Bliži nam se dan žena pa smo ovaj tekst odlučili posvetiti svim ženama. Svim majkama, bakama, sestrama, kćerima, prijateljicama…
Dan žena – povijesni pregled
Žene su prvi puta javno demonstrirale 8. ožujka 1857. godine. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Protesti su se 8. ožujka događali i sljedećih godina, a najpoznatiji je bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
Danas mnoge organizacije obilježavaju Dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane i praznikom u zemljama u kojima to još nije.
Ali da ne pričamo samo o pravu glasa i ravnopravnosti na poslu, treba spomenuti i ravnopravnost u brizi za kućanstvo i odgoju djece, zbog čega vam u nastavku donosimo pismo jednog anonimnog muškarca.
Pismo jednog muškarca
„Jedan moj prijatelj je došao kod mene na kavu, sjedili smo i pričali o životu … “Odoh na sekundu oprati tanjure koji su ostali u sudoperu”, rekoh mu. Pogledao me kao da sam mu rekao da sam pošao da konstruiram svemirski brod. Reče mi, diveći mi se, ali pomalo zbunjeno:
“Dobro za tebe što pomažeš svojoj ženi, kada ja to napravim, moja žena to ne cijeni. Jednog dana sam obrisao pod, ni hvala.” Vratio sam se sjesti s njim i objasnio da ja ne pomažem svojoj ženi. “Mojoj ženi ne treba pomoć, treba joj partner.
Ja sam partner u kući i zbog tog partnerstva su podijeljeni zadaci, ali se sigurno ne radi o pomoći u kući. Ja ne pomažem svojoj ženi očistiti kuću, zato što i ja živim tu pa je moram i ja čistiti. Ja ne pomažem svojoj ženi kuhati, zato što i ja hoću jesti i moram i ja kuhati.
Ja ne pomažem svojoj ženi oprati posuđe nakon jela, zato što sam i ja koristio to posuđe. Ja ne pomažem svojoj ženi oko djece, zato sto su to i moja djeca, a moja je uloga da budem otac i roditelj. Ja ne pomažem svojoj ženi da prostire i pegla rublje, zato što je to i moje rublje i od moje djece.
Ja nisam pomoć u kući, ja sam dio kuće.
A što se tiče cijenjenja, pitao sam ga kada joj je posljednji put, nakon što je završila s čišćenjem kuće, pranjem rublja, nakon što je promijenila posteljinu na krevetu, okupala djecu, skuhala, organizirala i tako dalje, rekao hvala? Ali hvala tipa: “Vau! Ženo moja! Fantastična si! ”
Čini ti se apsurdnim? Izgleda ti čudno? A kada si ti, jednom u 100 godina, očistio pod, očekivao si minimum nagradu za izvrsnost, s puno slave. Zašto? Jesi li ikada razmislio o tome, prijatelju?
Možda zato što je, po tebi, sve to njena obveza? Možda zato što si navikao da se sve to obavi, a da ti ne moraš prstom da mrdneš? Dakle, cijeni kao što bi volio tebe da cijene, na isti način i istim intenzitetom.
Pruži ruku, ponašaj se kao pravi partner, a ne kao gost koji je došao samo jesti, spavati i oprati se…“
* pismo je preneseno s portala Atma.
Dan žena danas
Dan žena je danas postao dosta komercijaliziran i obilježava se najčešće cvijećem i poklonima. No, ponekad više od poklona znače riječi pohvale ili pomoć oko kućanskih poslova ili neka slična gesta kojom ćete pripadnicama ljepšeg spola dati do znanja da ih cijenite i koliko vam je doista stalo do njih.
TAXI 1717 zato svim ženama želi da vam svaki dan, a ne samo 8. ožujak, bude ispunjen ljubavlju, srećom i ponosom jer upravo ste vi te koje oplemenjuju ovaj svijet u kojem živimo.
